1. |
||||
Neće objaviti pesmu ni priču
Na blogu ili “Fejsu”
Jer
Pravi umetnici ne veruju
U snagu pisane reči
Jer
Pravi umetnici ne veruju
Ni u šta
Jer pravi umetnici ne veruju
Čak ni u cinizam
I neće im stati na muku
Svojom hiperaktivnošću
Jer
Pravi umetnici su
Palamudalni filigrani
Jer
pravi umetnici
Bruše prah
Jer
pravi umetnici žele
Da kraj stigne što pre
|
||||
2. |
Gola budućnost
03:12
|
|||
Gola budućnost
Još živim u krpicama iz prošlih vremena
Cepaju se polako i vidim golu budućnost
I odranu kožu i krv i ništa i ko i krv i ništa
Ja vidim golu budućnost, ja vidim golu budućnost
Veromučitelji sa ekrana traže pokoru
Oko sebe vide samo Sodomu i Gomoru
A zločin se vešto krije, a zločin se vešto krije
Tamo negde, ispod mantije, ispod mantije
Krvnik se uzalud vraća jer nikad ni otišao nije
Pametni odlaze kao da su bili tu
U ovoj zemlji ubica traju duže od pisca
A stari se bez ponosa i nekog reda
Ja vidim golu budućnost, ja vidim golu budućnost
|
||||
3. |
||||
Zatekao sam se, bačen ko zna odakle,
na površini slatkastog zadaha od sluzi,
topio u paklenskom primoridjialnom želeu,
držao na površini ne toliko slepom verom
koliko sopstvenom dušom ne toliko čednom
koliko neoskrnavljenom a mesnati svod
dumbarao je totemskim ritmom srca hrasta
i telo mi je uteklo a srce bežalo ispred njega
a onda mi je neko ponudio slamku spasa
koja je neodoljivo ličila na „kalašnjikov“ i:
„Očaj zahteva očajničke poteze!“
„Pacifisti prvi ginu u svakom ratu!“
„Izbor je varka pisane sudbine!“ a onda
ščepao sam kundak, čvrst i pouzdan kao smrt
i povikao „Vuci!“ ali nikog nije bilo da povuče
i potonuo sam kroz endoplazmične slojeve
narandžaste, žute, purpurne, u pompeznoj pozi
olovnog vojnika, survavao se u jezgro, medasto
i sjajnije od života kojem smrt još nije zajahala vrat
a onda me obuzeo strah veći od kratkog predživota
osetio sam mekoću dodira na obrazu,majčinski šapat,
suze su mi navrle na oči, brutalne, tako krupne i oštre
da sam pomislio sam da ću oslepeti i tada sam, poražen shvatio-
voleti i biti voljen to je bilo sve što želim i sve što mi treba
pijani osećaj trajao je treptaj oka a onda sam skučen, sabijen, bedan
pogledao sebe odozgo-emotivnog džankića koji krizira i rekao:
„Ako je to sve što mi u životu treba šta će mi takav život“
uzeo sam u usta metalnu bradavicu, posisao vreli metak
iako sam znao da je uzalud i da ću opet doći na ovaj svet-mrtav,
onakav kakav sam pred vama, radoznalim studentima u prosekturi
i mrtav kakav sam bio pre, u školi, na poslu, u vojsci, mrtav u stotinama drugih
koje su mirne, čiste i nevine ubijale hiljade bez zazora jer mrtvi ne mogu zgrešiti
i zato što su , kao i ja, svojom smrću u predživotu začeće učinili bezgrešnim
a svojom poslednjom smrću zavarao sam Tvorca i vas i sad čekam lagodno
Dan Velikog Razrešenja jer znam da neću čekati dugo
Dva treptaja oka i tri suze.
|
||||
4. |
Pobeda
02:29
|
|||
Pobeda nema ukus viskija,
pobeda nema ukus vina,
s godinama patina na jeziku
ne dolazi umesto plikova
reči gneva, reči kajanja,
pozlaćeni sat od firme,
sve prave dolaze rano,
daju vreme da uživaš,
daju vreme da žališ,
da poričeš i da grliš,
zlate mlade, lome stare,
ni bolje od finih cigara
ni gore od bezbolne smrti
traže celo telo, nenačet um,
zahvate dušu žrtvovanih
kao kašika čokoladni kup
i kad se istope u ustima
prožmu ih, srećne u nestajanju.
Ako pobeda dođe kasno
Ona ima ukus sirćeta
Pobede
pobjede
po bijede
|
||||
5. |
Drugi život
02:47
|
|||
Kad bih uzeo po uzdah svake večeri koju sam proveo sam
nakupilo bi se tu dovoljno za jedan mali drhtav život
krcat titravim mogućnostima koje nikad neće zasjati,
tužan kao novogodišnja jelka sa pokvarenim sijalicama,
prazni vapaj umirućeg u pustinji očiju punih fatamorgane,
potpun život, zaokružen, bez Sudnjeg Dana, bez vaskrsnuća
|
||||
6. |
Nesanica
03:10
|
|||
Nesanica kaže: napiši pesmu
Još nemaš razloga za san
Noći su proždrle dane
Samo dok goriš treba ti
Mrak
Strah pobeđuje kad olovka leži
Truliš brže kad nema tona
Rutina melje, novac grize
Čaura je gladna nove
Praznine
Možeš da ležiš i čekaš da usniš
Možeš da ustaneš, svež za bič
Možeš da se boriš i ostvariš nešto
U zemlji koja ne zna za san
Samo za komu
ZAPPA:
I am not satisfied
everything I tried
life has been
abusing me!
|
||||
7. |
||||
Kopipejst skomroh,
Odeven u posteljinu
Na kojoj se krečila
Jena Jameson,
Zaludni šoumen,
Šuplja tikva
U prinčevskoj ruci
Jorik?
Nikad čuo za njega, Horacije!
Smeh se ori u plodu
Ovularne Sobe,
Zaglušuje krčanje stomaka
Trećeg Sveta,
Avet Ričarda Trećeg Niksona
Razgovara s Obaminim portretom,
Rečitim koliko i model,
Miriše se na guave,
Avokadose i agave,
Bazd krvi
Skoro neosetan,
Trijumf bezvoljnosti,
Zabavljeni čulima,
Duše nose negve
Od optičkih vlakana
Zlatni kovač
Sipa kokain
U poslednji šot
Morfijuma
I umire se,
Življe no inače
|
||||
8. |
||||
Jedno je Služba
Drugo je družba
Jedno je BIA
Drugo je UDBA
Ne volim to pitanje
Dajte mi neko lakše
Ja sam za mir u svetu
Zar je bitno ko jaše?
Alergičan na dijaloge
Meni monolog paše
Alergičan na kritiku
Istine mene plaše
Ja ću to proslediti
Ja ću to islediti
Ja ću vas istrebiti
|
||||
9. |
Roba s greškom
02:21
|
|||
Roba smo s greškom
Robovi bez greške
Zebra s barcode šarama
I mi ćemo jednog dana
U biftek tartar
Roba smo s greškom
Ali šta nije ovih dana?
I svaka će roba
Naći budalu
I svaka budala
Ima kantu za smeće
I svaki pacer
reciklira
|
||||
10. |
Univerzalni jezik
02:31
|
|||
Bitka protiv vas
Se ne može dobiti fer
I udarci ispod pojasa
Su više nego
Dobrodošli
Protiv čega da se bune
Oni koji ne znaju
Za Orvela?
Protiv čega da se bune
Instant klinci?
Roditelji planski
Rađaju robove
I sve te tera
Da začepiš
I zapucaš
Više niko ne puca
Za pobedu
Ubija se i gine
Za smisao
Toliko je loše
|
||||
11. |
Civilizacija
02:52
|
|||
Došli su po njega nevoljno. Ne bi ih šefovi poslali da se komšiluk nije žalio. Smrad je bio nepodnošljiv a u smradu se, zna se, ne može živeti. Ipak je ovo neka civilizacija, majku mu jebem. Provalili su , sve po protokolu, izvukli ga napolje u hodnik, vukljali kao kožnu krpu, spektakl za desetine očiju iza špijunki. Tada je zatreptao par puta, nakašljao se, cimnuo, ali momci ga nisu čuli. Zapravo, bilo im je pomalo krivo što je živ. Jeste li došli po mene?, upitao je paučinastim glasom. Došli smo po nešto, to je sigurno, rekao je jedan od njih. Držiš li leš u stanu?, upitao je drugi. Ne, sam sam, odgovorio je nešto hitrije. Na ulazu u zgradu druga dvojica. Šapatom je prešao iz ruke u ruku. Pokupio je tuce pikavaca i praznu limenku golim stopalima.
Vodite li me u ludaju?
-Nismo toliko ludi da pomislimo da si za dilkarnicu, rekao je jedan od njih.
-Zadnje sedište je mekše od sofe rekao je, skoro oduševljeno ali ništa, baš ništa nisu odgovorili. Volan je kalemio ulicu na ulicu sve dok ih nisu progutale čeljusti autoputa. A onda, na prvoj krivini, skrenuli su na kolski put da udahnu miris bagremova i oslušnu ptice, šta li?
-Dalje ne idemo – rekli su- Izađi i traži Višeslava.
Skinuo je stakliće i pikavce sa stopala i oslobodio prostor za prašinu punu crva i opoganjenih kapi sinoćnje kiše. Krenuo je napred a od Višeslava ni traga ni glasa. Onaj prvi je spustio ruku u džep.
I tako, sad sve lepo miriše u našoj lepoj zgradi i ne daj Bože da neko prospe mleko na ringlu.
|
||||
12. |
Karakazan
02:04
|
|||
Karakazan, karakazan, karakazan...
|
||||
13. |
Ni sam ni s njima
04:29
|
|||
Napuštaju me loše navike
I jednog dana
Kad odu sve
Šta će od mene ostati?
Hajd,e reci mi!
Odlućio sam da pobegnem
Zbog slika nasilja koje me prate
Ali kad mi zatrebaju ljudi
Tad nastane haos u mojoj glavi
Jer, u društvu ja pizdim
I očnjaci krv prizivaju
A kad sam sam
Tad noći košmarne postaju
Beži!
Ni s njima ni sam…
|
||||
14. |
Uvek ima još nešto
02:56
|
|||
Još jedan ekser
U punom sanduku
Još jedan odjek
U tvom jauku
Još jedan
Novi demagog
Novi Gog
I novi Magog
Još jedna kriza
I more gladnih
Još jedan prst dole
Bogatih i hladnih
Jošjedan
Loš test
Još jedan
Propao protest
I još jedna stara
Pesma bunta
I još jedan
Kurta
i još jedan Murta
Uvek ima još nešto
I valjda ima
I nešto još više
Uvek ima još nešto
I zato valjda
Još uvek dišeš
|
||||
15. |
Sve što je preostalo
02:58
|
|||
Sve što je preostalo
Je dovoljno da me drži
Iznad vode
Ali je premalo
Da poletim
Sve što je preostalo
Je poluglad
I četvrt-život
Sve što je preostalo
Su monolozi
S dosadnim sagovornikom
Sve što je preostalo
Trajaće još dugo
Bar za mene
Sledi praznina
|
||||
16. |
||||
U jednoj priči, samo jednoj priči
Mogu da se izgubim
Na jednu pesmu, samo jednu pesmu
Mogu dan da potrošim
I to je problem
Jednom, samo jednom,
Mogu da pogrešim
|
||||
17. |
Hladan tuš
02:24
|
|||
Nebo je plakalo za Beogradom
Ali Moskva suzama ne veruje
Sibir nam je sve bliži
ali bolje da ne preterujem
Hladan tuš
Neutralni ali na čijoj strani?
Novi Staljin ne da starom
Da vaskrsne
Granica Istoka i Zapada
Tu negde kod Male Krsne
Išli svi u preriju
Išli svi u stepu
Smrznućemo se
Bez obzira na sve
|
||||
18. |
Masters Of Unezver
03:28
|
|||
Zašto da odem?
Ovde je sve odvratno
Kao na Zapadu
Samo su ljudi siromašniji
A reklame gluplje
Evo, pogledaj,
Maskota restorana
“Ćevap”
Liči na Božićno Govance
Iz South Parka
Loše je kad se
Najgori nametnu
A još je gore
Kad najgori postanu
Neophodni
Tu kačimo
Rukavice o klin
U zemlji u kojoj
Postoje samo žrtve
I pobednici
Ali ne i zločinci
Otkupljujem slobodu
Za male pare
Ovih dana
Otkupljujem i otupljujem
I bogati to rade
Što više imaju
Više otkupljuju
I više otupljuju
Imuni na
Tuđu nesreću
Dobijem neki čudan
Ukus u ustima
Kad pričam o tome
Je li to bombona?
Jeste?
Da li je s cijanidom?
Ne?
Onda neću, hvala!
Kako?
Ne,neću izlaziti.
Bar ne ovih dana.
Ne treba se mnogo
Petljati s ljudima –
Od njih možeš da
Pokupiš samo grip
I slomljeno srce
|
||||
19. |
Bez želje
03:28
|
|||
Kad se budiš nemaš želju
Biti čist, sit, svež-nemaš želju
Kad radiš piješ, trošiš pare
Nemaš želju-sasvim
Kad tucaš to je neko drugi
Kad si srećan to su drugi ljudi
Kad zvezda padne nemaš želju
Ne ti
Zdrav si a bolestan
|
||||
20. |
Za čije babe zdravlje?
02:34
|
|||
Slomio sam kičmu melodiji
Torbom punom stihova
Ne znam za čije babe zdravlje
Možda samo za Juru i mene?
Ko bi drugi slušao?
Ko bi drugi trpeo?
Ako ovo čuješ u hipermarketu
Bićeš trajno izgubljen
Lost in the hypermarket!
Hyperventilating in hypermarket!
I mogu da napišem
Gomilu samosažaljivih
“šta bi dao da nisi na mom mestu”
pesmica
i sklepam konceptualni album
o svom životu
trajao bi dva i po minuta
s pauzama između pesama
Ne znam za čije babe zdravlje
Možda samo za Juru i mene?
|
||||
21. |
Paralelni životi
02:30
|
|||
Lenijeva muza je na socijalnoj pomoći
U mom Kupidonu živi Mesec
Lenija je muza pojila čajem
Kupidon i ja smo delili crno pivo
Leni je duplo stariji od mene
Ja sam tri puta mlađi od Lenija
Hajde, reši tu jednačinu
Leni je na turneji
Kao i ja
On na svetskoj
Ja na beogradskoj
Leni je sve dobio
i sve izgubio
i ponovo dobio
Ja sam i dalje
na pozitivnoj nuli
Šta bi rekla Lenijeva muza
Mom Amoru
Da se jednom sretnu?
Možda bi pričali o Mesecu
Koji je jednom nogom
Ušao
U Muzinu kuću?
|
||||
22. |
Rasti, silo i nepravdo!
03:14
|
|||
Rasti, silo i nepravdo,
Vulin ti je služit zvan;
Vladaju nam moćne psine,
omrk’o je i naš dan.
Pare naše ugrabljene
amo natrag dajte nam,
deset posto, malo li je
ostao je narod sam.
Grad na vodi, brate mili,
makete ste gradili,
Putinu smo roblje bili
i za gas smo radili.
Nevolja će biti vela
po medijima tvrdimi,
kad doleti Super Alek
da Kesića uništi.
Propalo je novo doba
Aleksandre Vučiću,
Toma će nas sve u groba,
Preko grane poći ću.
Reforma će nova biti,
A u našoj zemlji glad;
radnik, seljak popizditi,
džaba nam je trud i rad.
|
||||
23. |
Neki ljudi
02:40
|
|||
Neki ljudi ne stare
Rode se, žive i umru
I ne bude se sz psovkom
I ne ležu s kletvom
Ne prave kompilacije
Srećnih časdova
Ne gledaju preko ramena,
Ne troše vreme na trice
Progutaju svoje parče
Bez ljutog sosa
Neki ljudi
Ne postoje
|
||||
24. |
Fah idiot
03:46
|
|||
Oči su mrtve
Oči su gladne
Previše krvi
Previše mesa
Stomak se buni
I kredit raste
Dao sam snove
Dao sam vreme
Zver na zubu
Lepotu u oku
Bežeći od života
Naleteo na vas
Plakao za vama
Više nego za majkom
Tapšao vama
Mrzeo sebe
Sreća za vas
Očaj za mene
Uloge su tako podeljene
Hvala vam, hvala
Vi ste me izlečili
Od života
Oči su mrtve
Oči su gladne
Previše krvi
Previše mesa
Stomak se buni
I kredit raste
|
||||
25. |
||||
Prošetaj se kroz moje snove
Ako su ti noge dovoljno brze
Prošetaj se kroz moje snove
Ako su ti oči dovoljno oštre
I seku kroz jezu
Prošetaj se kroz moje snove
Gola kao život
Prošetaj se kroz moje snove
I moli Boga da se tamo ne sretnemo
Neću pevati utešne laže
Baš kao i na javi ali, bez obzira na to
Prošetaj se kroz moje snove
Obilazak je besplatan
|
||||
26. |
Bunilo
02:21
|
|||
27. |
Obrok za zver
02:20
|
|||
Držim u ćošku radne sobe
(koja je ujedno i spavaća)
pisaću mašinu marke UNIS- Goražde,
strašniju od Barouzove zveri
Čeka da nestane struje,
da se isprazni baterija
u laptopu,
da nestane Internet,
priziva kataklizmu
tromi zmaj
s papirnatim krilima
Nahranim je tu i tamo,
Otkucam kratku pesmu,
Iznerviram komšiluk
U pola tri ujutru -
Spominju mi navrdedu
A ja sikćem kroz zube:
Šta se bunite, koji krasni?
Dok je ja hranim
Biće vam i struje!
|
||||
28. |
Realno i virtuelno
04:08
|
|||
Realno i virtuelno
Ovo je pesma iživljavanja
Ovo je pesma uživljavanja
Ovo je pesma s konceptom
Koji jebe konceptualne umetnike
Ovo je pesma proživljavanja
Ovo je pesma sjebanosti
Ovo je pesma usamljenosti
I udavljenosti
U barici mediokriteta
ovo je pesma koju
niko ne želi da kupi
ovo je pesma
jebanja u mozak
drkanja drkadžijskog
Kad sam pravio pesme
s refrenom
koji se pamti
solažom, prelazom,
na 154 kanala
s hrpom akorada
pritom višeznačnih
je li, stihova,
niko me nije slušao
kad sam pravi oprotestne pesme
bežali su od mene
ko đavo od krst
a sad ću da ih
domamim i pobijem
ili razjurim i pobijem
što je verovatnije
majke im ga nabijem!
Čudno je to:
Kad si lud svi te slušaju!
Eto, ja barem nisam
Prodao pesmu
za drkavu reklamu
A koga i zabole za mene
Iskreno govoreći
Nudi se samo onima
Za koje se zna
Da će pristati
Ali da ne bih- ne bih!
Kad sam pokazivao dušu
I kad sam potkazivao zlo
Onda ništa
e pa jebem vam
Sve po spisku
Realno i virtuelno!
|
||||
29. |
Klimboklambiklimklem
02:18
|
|||
Potpisujem dupe
Na toalet papir
Eto ti autograma
Na koricama
Tvog novog albuma
Eto reči
Novog hita
Za ishajpovano društvo
Slušaj sad
Klimbo klambi klim klem klam
Ima akorde
Ima afro prizvuk
Ima hipsteraj
Ima world music
Idem negde da se napijem
Da sperem ovo
Bimbo!
|
||||
30. |
Važan je pristup
03:23
|
|||
Pristup umetnika 1970-ih:
Ian Curtis Tonyju Wilsonu: Joy Division, you cunt! I eto ih u emisiji So It Goes...
The rest is history!
Pristup umetnika 2015:
Uz ovaj projekat prilažem CV i motivaciono pismo u nadi da ćemo uspešno sarađivati...I ništa.
I o čemu ti sad govoriš?
|
||||
31. |
Teleprontovanje
05:03
|
Alek Novak Београд, Serbia
Guitarist-songwriter from Belgrade, experimenting with music genres, from blues to indie and with items, form dark corners of soul to social issues. Welcome to Belgrade!
Streaming and Download help
If you like Alek Novak, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp